Poznati novosadski izumitelj i akadeik SAIN-a Veljko Milković tvrdi da Vojvodina krije mnogo veće blago, u odnosu na ono što je pronađeno u Tutankamonovoj grobnici, jer kako kaže nije zlato sve što sija.

Ono što je Milković otkrio zaista je senzacionalno, jer on tvrdi da se na tlu Vojvodine i podunavlja nekada nalazila mitska Atlantida. Prema njegovim rečima, Atlantiđani su koristili i poznavali i lasersku tehnologiju.

-Gde se krije drevna Atlantida, mnogi nagađaju, a ono što ja tvrdim i stojim iza svojih reči jeste da Atlantida leži nama pred nosom, kao i da je njeno blago rasuto po čitavoj Vojvodini – kaže Milković, koji ima vrednu kolekciju artefakata i kamenja za koje tvrdi da koji potiču iz drevne Atlantide.

„Karika koja nedostaje“ se nalazi u Panoniji srednjeg Podunavlja, pa je stoga zanimljiv i fruškogorski masiv, koji još uvek krije mnoge tajne.

Ostaci novijeg datuma se lako definišu, međutim oruđa praistorije ili drevnih civilizacija često liče na „obično kamenje“. Tako podležu raznim oštećenjima, a neretko završe kao agregat u betonu, kao i u nekom muzejskom depou.

Život pračoveka je najčešće bio uz reku, tako da obala i ono što bageri iskopaju može biti interesantno za razgledanje i sakupljanje.

Mikroliti, ta najsitnija oruđa praistorije, lomljiva su poput stakla i načnjena od najkvalitetnijeg kamenja iz okruženja.

-Kvalitetna oštrica, poput žileta, ne može se nikako dobiti od tesanja poroznog kamena, već samo od izuzetnog poput: kremena, ahata, oniksa ,karneola, opala. Tako su pri veštom lomljenju i korišćenjem laserske tehnologije plementog kamena izrađeni nožići, rezači, probadači, i drugi mikroliti. Sakupljanjem ovih oruđa saznao sam mnogo o našim dalekim precima – navodi Veljko Milković.

On tvrdi da je Atlantida ležala na rekama ( moguće da je reč o Dunavu i Savi), kao i da se sastojala od mnošta kanala.

– Atlantiđani su bili okruženi rekama i kanalima, imali su čamce isplavove, kako bi mogli da rade. Tada je klima bila blaža, što potkrepljuje činjenica da je nekada davno na ovim pordučjima raslo trposko voće i živele su životinje koje danas srećemo u tropima – kaže Milković i dodaje da je Atlantidu uništio stravičan meteorski roj ( meteorska kiša).

Prema njegovim rečima, zbog ove prirodne karastrofe došlo je do urušavanja Herkulovih stubova na Đerdapu, te je izazvan veliki potpop i poplave. Oko Atlantide su bili kanali, poput onih oko tvrđava i zamaka.

– Nažalost danas se smatra da se Herkulovi stubovi nalaze u reonu Gibraltara pa svi Atlantudu povezuju sa ovim područjem.  Ustvari Herkulovi stubovi se nalaze u Đerdapskoj klisuri, koji se naziva Kazan, a sastavni su deo premošćenja rečnog dna blizu ostrva Ada Kale koje je potonulo. Takođe, nakon velikih poplava 1827. i 1832. godine u Dunav je potonula ostrvska tvrđava koja je bila izgrađena na Velikom ratnom ostrvu – ističe Milković.

Kako kaže, interesantan je i podatak da ta mala ostrvska tvrđava nije tonula brzo, jer su se ranije njeni bedemi videli sa setelitskih snimaka. Međutim najnoviji snimci iz satelita, ukazuju na to da se više ne vidi, jer ju je verovatno progutao mulj i blato. Takođe podsetio da je u velikoj poplavi potonula i crkva u Begeču, selu pokraj Novog Sada.

-U toj prirodnoj katastrofi, voda je bukvalno progutala Atlantidu, visoki vodostaj tada je bukvalno uništio sve, ali bukvalno sve, pa čak i tadađnju Đerdapsku klisuru. Zbog velikog vlaženja, pojavilo se i živo blato ( današnji mulj i glib u Dunavu, koji nije opasan) koje je postepeno i polako gutalo sve – navodi Milković i kaže da dalja istraživanja ovih krajeva mogu dati izvanredan doprinos u demistifikaciji ranije prošlosti, što olakšava shvatanje sadašnjosti, pa i budućnosti.

Svoju tvrdnju potrepljuje i ovom činjenicom:

-Kao da je sa Denikenom i Žilom Vernom igrao žmurke, Milković veli da moćni Dunav podno Ribnjaka kraj Petrovaradinske tvrđave krije veliku tajnu o postojanju prastare razvijene civilizacije Atlantide, kojoj bi kojoj bi Lepenski vir bio unuče.

Zahvaljujući vrsnom ronilačkom daru zbog čega je poneo nadimak iz detinjstva Veljko Podmornica. Pa zahvaljujući tome u svojoj kolekciji ima školjku “panonku”, nalik na ostrigu, iskopinu od opala sa rozetom na površini i rezovima nalik klinastom pismu, dve majušne školjke sa otvorima, prikladne za minđuše, parčiće keramike ko zna kad polupanog ćupa.

Svi ovi predmeti izronjeni u vreme niskog vodostaja Dunava iz debelog mulja podno Ribnjaka nemaju oštre ivice, zaobljeni su i glatki kao baršun, što ukazuje na njihovu drevnost.

Veliku tajnu nameće panonska ostriga. Na njoj je duboki zarez, Veljko je odmerio čak 72 milimetra, koji je u tvrdoći njenoj mogao da načini laser samo, a otkuda on u drevna, prastara vremena?

– Čovek se u minulom veku vinuo u kosmos, ali su mnoge tajne naše planete ostale neodgonetnute, pripoveda Milković. Moja dečačka zaokupljenost misterijama Petrovaradinske tvrđave i njenog podzemlja, koju sam odbolovao kao i većina junoša iz njenog komšiluka, vodila me je i do okoline obale čudnovate Petrovaradinske stene podno Ribnjaka, gde sam u vreme niskog vodostaja bio obradovan čudesnim otkrićem. Uz ove iskopine, iz mulja kod starog mosta Franca Jozefa pronašao sam čudne gromade crvenog i zelenog kamena. Ne moraju one biti samo tragovi nekakve stare austrougarske luke koja je postojala kadgod uz vojno utvrđenje. Dunav voli da se igra i nema tok kakav mi znamo. Može on teći i levo i desno, pa da bude pod vodom ono što je bilo na obali.

Uz obale Dunava izrasli su i Vinča i Lepenski vir. Traga praistorije moglo bi biti i ovde i tu, jer je priroda bila blagodarna.