Nekada, u davna vremena, iza moreuza „Herkulusovi stubovi“ (Gibraltar), zabeležio je Platon, prostiralo se veliko ostrvo koje se zvalo Atlantida. Ostrvo je imalo površinu oko 154.000 kvadratnih milja, a na njemu je živelo oko 20 miliona ljudi. Zemlja je obilovala toplim izvorima, a u šumama su živeli slonovi i druge afričke životinje. Plodne ravnice bile su ispresecane mnogim kanalima, koji su služili kao vodeni putevi za prevoz razne robe i poljoprivrednih proizvoda. O bogatstvu ove civilizacije govori podatak da je njen glavni grad bio opkoljen visokim bronzanim zidovima, a dvorci, vile i hramovi bili su prekriveni zlatom i srebrom.

Ubeđen sam da se Atlantida nije nalazila u Atlantskom okeanu, kao i da je ona bila smeštena na teritoriji današnje Vojvodine odnosno Podunalja skroz do Đerdapske klisure za šta imam i dokaze. Velike svetske sile oduvek su želele sve da prisvoje, pa tako žele i Atlantidu. Uzmimo u obzir šta se sve nalaziu muzeju u Londonu, što apsolutno ne pripada tamo, pa su toko i Grci zainteresovani da im se vrati njihovo. Svedoci smo i šta je beli čovek radio Indijancima i stoga odgovorno tvrdim da su tako moćnici ubedili javnost da se Atlantida nalazila u Atlantskom okeanu. Knjiga koji san napisao govori o tome – kaže novosadski izumitelj Veljko Milković.

Zato je odlučio da ponudi nagradu od 100.000 dinara, svakome ko će srušiti njegovu tezi da se Atlantida nalazila u našim krajevima, jer sve napisano jeste tačno sem naravno lokacije- ako se uzme u obzir da su Rimljani, preuzeli sve mitove od starogrčke, pa čak i mitskog junaka Herkulesa zna se da se – Herakleovi stubovi nalaze u Đerdapskoj klusuri. Druga stvar, po njegovim rečima, jeste da je Grcima u Antičko doba bilo bliže naše tle, u odnosu na Atlantki okean, kao i činjenica da Atlantiđani i Srari Grci imaju identična imena. Treća stvar su slonovi-odnosno mamuti! Naime, džinovski krzneni surlaši ogromnih kljova iz filmova o ledenom dobu i preci današnjih slonova, živeli na tlu Srbije hiljadama godina – kaže Milković. Najbolji dokaz o bujanju životinjskog sveta na ovim prostorima su fosili mamuta otkrivenih u Kostolcu i Kikindi. Kika i Vika, kako su iz milošte nazvane po mestima na kojima su pronađene (Kikinda i Viminacijum) odlično su sačuvane. Za Viku se procenjuje da je stara oko milion godina i pretpostavlja se da je stradala zaglavljena u mulju, što je doprinelo odličnom očuvanju skeleta. I naravno četvrta stvar su artefakti koje je Milković pronalazio, a za koje su i eminentni stučnjaci rekli da je rađeni najmorednijom laserskom tehologijom.

Pokušaji da se identifikuje oblast koja bi mogla bez sumnje odgovarati mitskoj zemlji Atlantide do sada nisu dali uspeha, pošto se nisu oslanjali na paleogografsku realnostkoja je veoma vazna za daleku prošlost Starog Sveta. Ovi pokušaji povezani su sa dugim zadržavanjem u onome što je sada središnja dunavska depresija, te se stoga nalazi unutar Panonskog Basena, endoreickog regiona u kojem je opstala ogromna jezerska (lakustrijska) oblast Panonsko More.

Ova oblast je jasno odvojena od susednih basena Centralnog Paratetisa pre otrpilke 7 miliona godina i održala se do praistorijskih vremena , kao unutrašnji deo mora koji je mahom karakterisalo prisustvo arhipelaga u zapadnom delu ove oblasti. Tek nakon oblikovanja Klisure Gvozdenih Kapija, koje se verovatno odigralo tokom nekog od kataklizmičkih dogadjaja koji su oblikovali čitavu Evropu, slika starog jezera znaćajno se izmenila. U jugo – istocnom delu Panonskog Basena  jezero se održalo dugo vremena. Napajale su ga uglavnom 4 glavne reke srednje dunavske depresije – navodi Milković.

Civilizacija Atlantide koja je pored arhipelaga uključivala i obale Panonskog Mora, pa je ukupna površina gotovo jednaka onoj koju navodi Platon razvijala se u blagoj klimi, koja je bila pod uticajem pozicije Atlantide povezane sa ogromnim masama vode i prisustvom izvesnih bitnih hidrotermalnih resursa, i danas poznatih unutar Panonskog Basena (danas se tu može naći najveće termalno jezero na svetu – jezero  Héviz i oko 1500 termalnih izvora. Civilizacija je bila zasnovana na prisustvu vaznih prirodnih resursa (šume, so, zlato, srebro, bakar itd) koji su i sada poznati u Karpatima, koji se granice sa Panonskim Basenom na severu i istoku. Upravo je danas ovako bogatoPodunaclje i Vojvodina, jer stanovništvo se bavilo poljoprivredom, stočarstvom i zanatima – baš kao u Vojvodini. Kopali su i topili rude – naš kao što ruda ima i na Fruškoj gori. U izobilju je bilo zlata, najcenjenijeg materijala. U sredini otoka nalazila su se dva izvora; jedan s hladnom, a jedan s toplom vodom – gejziri u Vojodini. Oko njih su stanovnici izgradili bazene za kupanje, od kojih su neki bili pokriveni a to su banje u Vojvodini. Postojalo je više gradova i tri pristraništa. Plodne ravnice bile su ispresecane mnogim kanalima, koji su služili kao vodeni putevi za prevoz razne robe i poljoprivrednih proizvoda – šta kažete na kanal DTD, Novi Sad, Beograd, Sremsku Mitrovicu…

-Baš kao što se sve reciklira tako je reciklirana i Atlantida, jer su njene ruševine odneli na razne strane, ali artefakti su ostali. Pogledajte samo Petrovaradinsku tvrđavu koja je bila sasvim drugačija nego ova danas kakvu poznajemo. Inače, i populacija koja je preživela sačuvala je u sećanju ove dogadjaje koji su kasnije postali mitovi. Kasnije su se ti mitovi širili kroz ostatak populacije koji se raširio po ovim oblastima. Uz to, stari stanovnici panonskog područja „izvozili“ su sopstvene toponime ove prastare oblasti u brojne regione koje su nastanjivali nakon migracije koja je usledila posle katastrofa. Odnosi između Atlantidjana i Starih Grka lako se mogu objasniti kroz vezu sa panonskom oblasti putem sadašnjih toponima koji imaju grčki mitski prizvuk u oblasti koja se nalazi severo – zapadno od Apuseni (Zapadnih) Planina. Mora se spomenuti „trend“ da se nađe rešenje za problem Atlantide u skladu sa informacijama, koje su nepravedno smatrane zastarelim, a koje nam nude Platonovi zapisi, u terminima u kojima su izuzetno vredni podaci obuhvaćeni u delima drugih antičkih autora među kojima se ističe Diodorus Siculus i njegova “Biblioteca Historica” („Istorijska biblioteka“), u kojoj se mahom bavio tradicijom Amazonki – zaključio je Milković.

Ne treba zanemariti činjenicu da su se blizu ove oblasti nalazili neki svetski priznati prioriteti: „Mezolitski Raj“ (Lepenski Vir – 9.000 godine p.n.e), najstariji poznati svetski zapis (Vinca, Tartarija – oko 7.500 godina p.n.e), najstariji keramicki cevovod za pitku vodu (unutar oblasti starog glavnog grada Dakije iz  Sarmizegetusa Regia, u Juznim Karpatima – oko 7.000 godine p.n.e.). Uz to, moramo spomenuti i dačansko svetilište prisutno od  Sarmizegetusa -e, dokaz veoma razvijene civilizacije, smestene unutar centralne oblasti koja je već poznata kao „Stara Evropa“.

Rezime rada predstavljen je na Drugoj Međunarodnoj Konferenciji „Hipoteza o Atlantidi: Potraga za Izgubljenom Zemljom“,  održanoj 10 – 11 novembra 2008 u Atini, Grčka ( 10. novembra 2008, konferencija br.2 )